| 1 | Tā Sīn. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige jasne, | |
| |
| 2 | upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, | |
| |
| 3 | koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet čvrsto vjeruju. | |
| |
| 4 | Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove – zato oni lutaju; | |
| |
| 5 | njih čeka zla kob, a na onome svijetu će biti posve izgubljeni, | |
| |
| 6 | a ti, zaista, primaš Kur'an od Mudrog i Sveznajućeg! | |
| |
| 7 | Kada Musa reče čeljadi svojoj: "Vidio sam vatru, donijeću vam otuda vijest kakvu ili ću vam donijeti razgorjelu glavnju da biste se ogrijali", | |
| |
| 8 | neko ga, kada joj se približi, zovnu: "Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! | |
| |
| 9 | O Musa, Ja sam – Allah, Silni i Mudri! | |
| |
| 10 | Baci svoj štap!" Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kreće, on uzmače i ne vrati se. "O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne trebaju ničega bojati; | |
| |
| 11 | a onome koji grijeh počini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni – Ja ću, uistinu, oprostiti i samilostan biti. | |
| |
| 12 | Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojaviće se bijela, ali neće biti bolesna – biće to jedno od devet čuda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjernički. | |
| |
| 13 | I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: "Ovo je prava čarolija!" | |
| |
| 14 | I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. | |
| |
| 15 | Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: "Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih!" | |
| |
| 16 | I Sulejman naslijedi Davuda i reče: "O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!" | |
| |
| 17 | I sakupiše se Sulejmanu vojske njegove, džini, ljudi i ptice, sve četa do čete, postrojeni, | |
| |
| 18 | i kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: "O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!" | |
| |
| 19 | I on se nasmija glasno riječima njegovim i reče: "Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati Tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljstvo Tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!" | |
| |
| 20 | I on izvrši smotru ptica, pa reče: "Zašto ne vidim pupavca, da nije odsutan? | |
| |
| 21 | Ako mi ne donese valjano opravdanje, teškom ću ga kaznom kazniti ili ću ga zaklati!" | |
| |
| 22 | I ne potraja dugo, a on dođe, pa reče: "Doznao sam ono što ti ne znaš, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. | |
| |
| 23 | Vidio sam da jedna žena njima vlada i da joj je svega i svačega dato, a ima i prijesto veličanstveni; | |
| |
| 24 | vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu – šejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od Pravoga puta ih odvratio, te oni ne umiju naći Pravi put | |
| |
| 25 | pa da se klanjaju Allahu, koji izvodi ono što je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono što krijete i ono što na javu iznosite. | |
| |
| 26 | Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega što postoji!" | |
| |
| 27 | "Vidjećemo" – reče Sulejman – "da li govoriš istinu ili ne. | |
| |
| 28 | Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj šta će jedni drugima reći!" | |
| |
| 29 | "O velikaši" – reče ona – "meni je dostavljeno jedno poštovanja vrijedno pismo | |
| |
| 30 | od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! | |
| |
| 31 | Ne pravite se većim od mene i dođite da mi se pokorite!' | |
| |
| 32 | O velikaši" – reče ona – "savjetujte mi šta trebam u ovom slučaju uraditi, ja bez vas neću ništa odlučiti!" | |
| |
| 33 | "Mi smo vrlo jaki i hrabri" – rekoše oni – "a ti se pitaš! Pa, gledaj šta ćeš narediti!" | |
| |
| 34 | "Kad carevi osvoje neki grad" – reče ona – "oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto, tako oni rade. | |
| |
| 35 | Poslaću im jedan dar i vidjeću sa čime će se izaslanici vratiti." | |
| |
| 36 | I kad on pred Sulejmana iziđe, ovaj mu reče: "Zar da blagom mene pridobijete? Ono što je Allah meni dao bolje je od onoga što je dao vama. Vi se onome što vam se daruje radujete! | |
| |
| 37 | Vrati se njima! Mi ćemo im dovesti vojske kojima se neće moći oduprijeti i istjeraćemo ih iz Sabe ponižene i pokorene." | |
| |
| 38 | "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?" | |
| |
| 39 | "Ja ću ti ga donijeti" – reče Ifrit, jedan od džina – "prije nego iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan." | |
| |
| 40 | "A ja ću ti ga donijeti" – reče onaj koji je učio iz Knjige – "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. | |
| |
| 41 | Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo hoće li ga ili neće prepoznati!" | |
| |
| 42 | I kad ona dođe, bî joj rečeno: "Je li ovakav prijesto tvoj?" – "Kao da je on!" – uzviknu ona. "A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani." | |
| |
| 43 | A da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allaha, klanjala, jer je ona narodu nevjerničkom pripadala. | |
| |
| 44 | "Uđi u dvoranu!" – bî joj rečeno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadiže haljinu uz noge svoje. "Ova je dvorana uglačanim staklom popločana!" – reče on. – "Gospodaru moj" – uzviknu ona – "ja sam se prema sebi ogriješila i u društvu sa Sulejmanom predajem se Allahu, Gospodaru svjetova!" | |
| |
| 45 | A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale. | |
| |
| 46 | "O narode moj" – govorio im je on – "zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete? Zašto od Allaha ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?" | |
| |
| 47 | "Mi smatramo hrđavim predznakom tebe i one koji su s tobom!" – rekoše oni. – "Od Allaha vam je i dobro i zlo" – reče on – "vi ste narod koji je stavljen u iskušenje." | |
| |
| 48 | U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile. | |
| |
| 49 | "Zakunite se najtežom zakletvom" – rekoše – "da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.'" | |
| |
| 50 | I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali, | |
| |
| 51 | pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov, | |
| |
| 52 | eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna – | |
| |
| 53 | a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. | |
| |
| 54 | I Luta, kada reče narodu svome: "Zašto činite razvrat naočigled jedni drugih? | |
| |
| 55 | Zar zbilja sa strašću općite sa muškarcima umjesto sa ženama? Vi ste, uistinu, bezumnici." | |
| |
| 56 | A odgovor naroda njegova je glasio: "Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!" | |
| |
| 57 | I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim žene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji će kaznu iskusiti, | |
| |
| 58 | i pustili smo na njih kišu, a strašne li kiše za one koji su bili opomenuti! | |
| |
| 59 | Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" Šta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju? | |
| |
| 60 | Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spušta s neba kišu pomoću koje Mi dajemo da ozelene bašče prekrasne – nemoguće je da vi učinite da izraste drveće njihovo. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednačuje; | |
| |
| 61 | Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego većina njih u neznanju živi; | |
| |
| 62 | Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! – | |
| |
| 63 | Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje šalje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! – | |
| |
| 64 | Onaj koji sve iz ničega stvara, koji će zatim to ponovo učiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokažite, ako istinu govorite!" | |
| |
| 65 | Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti. | |
| |
| 66 | Zar oni o onome svijetu da što znaju! Ništa! – oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu." | |
| |
| 67 | Nevjernici govore: "Zar ćemo, kada postanemo zemlja, i mi i preci naši, zaista, biti oživljeni? | |
| |
| 68 | Ovim nam se već odavno prijeti, i nama i precima našim, a ovo su samo izmišljotine naroda drevnih." | |
| |
| 69 | Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su završili grješnici!" | |
| |
| 70 | I ne žalosti se zbog njih i neka ti nije u duši teško zbog spletki njihovih. | |
| |
| 71 | "Kad će se već jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" – pitaju oni. | |
| |
| 72 | Reci: "Stići će vas sigurno nešto od onoga što požurujete!" | |
| |
| 73 | A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna. | |
| |
| 74 | Gospodar tvoj dobro zna ono što grudi njihove taje i ono što oni na javu iznose. | |
| |
| 75 | Nema ničeg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj. | |
| |
| 76 | Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najviše o onome u čemu se oni razilaze | |
| |
| 77 | i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. | |
| |
| 78 | Gospodar tvoj će im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajući, | |
| |
| 79 | zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijediš pravu istinu! | |
| |
| 80 | Ti ne možeš mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se leđima okrenu, | |
| |
| 81 | niti možeš slijepe od zablude njihove odvratiti; možeš jedino dozvati one koji u riječi Naše vjeruju, oni će se odazvati. | |
| |
| 82 | I kad dođe vrijeme da oni budu kažnjeni, Mi ćemo učiniti da iz zemlje iziđe jedna životinja koja će im reći da ljudi u dokaze Naše nisu uvjereni. | |
| |
| 83 | A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Naše poricali – oni će biti zadržani – | |
| |
| 84 | i kad dođu, On će upitati: "Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmišljajući o njima, ili, šta ste to radili?" | |
| |
| 85 | I njih će stići kazna zato što su mnogobošci bili, pa neće moći ni riječ izustiti. | |
| |
| 86 | Zar nisu vidjeli da smo učinili noć da u njoj otpočinu, a dan vidnim? – to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje. | |
| |
| 87 | A na Dan kad se u Rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, svi će Mu ponizno doći. | |
| |
| 88 | Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. | |
| |
| 89 | Ko učini dobro djelo, dobiće veliku nagradu za njega i biće straha na Sudnjem danu pošteđen; | |
| |
| 90 | a oni koji budu zlo činili, u vatru će naglavačke biti gurnuti. "Zar se već kažnjavate za ono što ste radili?" | |
| |
| 91 | Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On učinio svetim – a Njemu sve pripada – i naređeno mi je da budem poslušan | |
| |
| 92 | i da Kur'an kazujem; onaj ko bude išao Pravim putem, na Pravome putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi, ti reci: "Ja samo opominjem." | |
| |
| 93 | I reci: "Hvala Allahu, On će vam znamenja Svoja pokazati, pa ćete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono što radite. | |
| |
