سورة الشعراء |
26. Ash-Shu'araa | 227 verses | The Poets | MeccanSearch | Recitation | Topics | Uthmani Script | Words | Quran Teacher |
![]() | |
1. Tā Sīn Mīm. | |
2. Ovo su ajeti Knjige jasne! | |
3. Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici? | |
4. Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni šije svoje sagnuli. | |
5. I njima ne dođe nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu. | |
6. Oni poriču – pa, stići će ih sigurno posljedice onoga čemu se izruguju. | |
7. Zar oni ne vide kako činimo da iz zemlje niče svakovrsno bilje plemenito? | |
8. To je, doista, dokaz, ali većina njih ne vjeruje, | |
9. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
10. A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: "Idi narodu koji se prema sebi ogriješio, | |
11. narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao" – | |
12. on je rekao: "Gospodaru moj, bojim se da me oni u laž ne utjeraju, | |
13. da mi ne postane teško u duši i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, | |
14. a ja sam njima i odgovoran, pa se plašim da me ne ubiju." | |
15. "Neće!" – reče On. "Idite obojica sa dokazima Našim, Mi ćemo s vama biti i slušati. | |
16. Otiđite faraonu i recite: 'Mi smo poslanici Gospodara svjetova, | |
17. dopusti da sinovi Israilovi pođu s nama!'" | |
18. "Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio i zar među nama tolike godine života svoga nisi proveo?" – reče faraon – | |
19. "i uradio si nedjelo koje si uradio i još si nezahvalnik?" | |
20. "Ja sam onda ono uradio nehotice" – reče – | |
21. "a od vas sam pobjegao zato što sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me učinio. | |
22. A dobročinstvo koje mi prebacuješ – da nije to što si sinove Israilove robljem učinio?" | |
23. "A ko je Gospodar svjetova?" – upita faraon. | |
24. "Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako vjerujete" – odgovori on. | |
25. "Čujete li?" – reče onima oko sebe faraon. | |
26. "Gospodar vaš i Gospodar vaših davnih predaka" – reče Musa. | |
27. "Poslanik koji vam je poslan uistinu je lud" – reče faraon. | |
28. "Gospodar istoka i zapada i onoga što je između njih, ako pameti imate" – reče Musa. | |
29. A faraon reče: "Ako budeš kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno ću te u tamnicu baciti!" | |
30. "Zar i onda kad ti budem očigledan dokaz donio?" – upita on. | |
31. "Pa daj ga, ako istinu govoriš!" – reče faraon. | |
32. I Musa baci štap svoj, kad on – zmija prava, | |
33. a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali – bijela. | |
34. "Ovaj je zaista vješt čarobnjak" – reče glavešinama oko sebe faraon – | |
35. "hoće da vas čarolijom svojom iz zemlje vaše izvede. Pa šta savjetujete?" | |
36. "Ostavi njega i brata njegova!" – rekoše – "a u gradove pošalji da sakupljaju, | |
37. sve čarobnjake vješte će ti dovesti." | |
38. I čarobnjaci se u određeno vrijeme i označenog dana sabraše, | |
39. a narodu bî rečeno: "Hoćete li se iskupiti | |
40. da budemo uz čarobnjake, ako oni budu pobjednici!" | |
41. A kad dođoše, čarobnjaci faraona upitaše: "Da li će nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici?" | |
42. "Hoće" – odgovori on – "bićete tada sigurno meni najbliži." | |
43. Musa im reče: "Bacite ono što želite baciti!" | |
44. I oni pobacaše konope svoje i štapove svoje i rekoše: "Tako nam dostojanstva faraonova, mi ćemo svakako pobijediti!" | |
45. Zatim Musa baci svoj štap, koji, odjednom, proguta ono što su oni lažno izveli. | |
46. Čarobnjaci se onda na tle baciše | |
47. i rekoše: "Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, | |
48. Gospodara Musaova i Harunova!" | |
49. "Da povjerujete njemu prije dopuštenja moga!" – viknu faraon. – "On je vaš učitelj, on vas je čarobnjaštvu naučio – a vi ćete zapamtiti; poodsijecaću vam ruke i noge vaše unakrst i sve ću vas porazapinjati!" | |
50. "Ništa strašno!" – rekoše oni – "mi ćemo se Gospodaru svome vratiti. | |
51. Mi se nadamo da će nam Gospodar naš grijehe naše oprostiti zato što smo prvi vjernici." | |
52. I Mi objavismo Musau: "Kreni noću s robovima Mojim, ali bićete gonjeni." | |
53. I faraon posla po gradovima sakupljače: | |
54. "Ovih je zaista malo | |
55. i rasrdili su nas, | |
56. a mi smo svi budni!" | |
57. I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, | |
58. iz riznica i dvoraca divnih. | |
59. Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to naslijede sinovi Israilovi. | |
60. I oni ih, kad se sunce rađalo, sustigoše. | |
61. pa kad jedni druge ugledaše, drugovi Musaovi povikaše: "Samo što nas nisu stigli!" | |
62. "Neće!" – reče on – "Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati." | |
63. I Mi objavismo Musau: "Udari štapom svojim po moru!" – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo; | |
64. i Mi onda tamo one druge približismo – | |
65. a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo – | |
66. i one druge potopismo. | |
67. To je, zaista, pouka, a većina njih nisu bili vjernici | |
68. a Gospodar tvoj je, doista, silan i milostiv. | |
69. I kaži im vijest o Ibrahimu | |
70. kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?" | |
71. a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo", | |
72. on je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite, | |
73. ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?" | |
74. "Ne" – odgovoriše – "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju." | |
75. "A da li ste razmišljali" – upita on – "da su oni kojima se klanjate | |
76. vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, | |
77. doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, | |
78. koji me je stvorio i na Pravi put uputio, | |
79. i koji me hrani i poji, | |
80. i koji me, kad se razbolim, liječi, | |
81. i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživiti, | |
82. i koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti! | |
83. Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me među one koji su dobri | |
84. i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći, | |
85. i učini me jednim od onih kojima ćeš džennetske blagodati darovati – | |
86. i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih – | |
87. i ne osramoti me na Dan kad će ljudi oživljeni biti, | |
88. na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, | |
89. samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti." | |
90. I Džennet će se čestitima približiti, | |
91. a Džehennem zalutalima ukazati, | |
92. i reći će im se: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, | |
93. a niste Allahu; mogu li vam oni pomoći, a mogu li i sebi pomoći?" | |
94. pa će i oni i onî koji su ih u zabludu doveli u nj biti bačeni, | |
95. i vojske Iblisove – svi zajedno. | |
96. I oni će, svađajući se u njemu, govoriti: | |
97. "Allaha nam, bili smo, doista, u očitoj zabludi | |
98. kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednačavali, | |
99. a na stranputicu su nas naveli zlikovci, | |
100. pa nemamo ni zagovornika, | |
101. ni prisna prijatelja – | |
102. da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!" | |
103. U tome je pouka, ali većina ovih nisu vjernici, | |
104. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
105. I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. | |
106. Kad im brat njihov Nuh reče: "Kako to da se Allaha ne bojite? | |
107. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, | |
108. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! | |
109. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi, | |
110. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!" – | |
111. oni rekoše: "Kako da te poslušamo, kad te slijede oni koji su najmizerniji?" | |
112. "Ne znam ja šta su oni radili" – reče on, | |
113. "svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, | |
114. a ja vjernike neću otjerati, | |
115. ja samo javno opominjem!" | |
116. "Ako se ne okaniš, o Nuhu!" – rekoše oni – "bićeš sigurno kamenovan!" | |
117. "Gospodaru moj" – reče on – "narod moj me u laž utjeruje, | |
118. pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!" | |
119. I Mi smo njega i one koji su bili uz njega u lađi krcatoj spasili, | |
120. a ostale potopili. | |
121. To je pouka, ali većina ovih nisu vjernici, | |
122. a Gospodar tvoj je zaista silan i milostiv. | |
123. I Ad je smatrao lažnim poslanike. | |
124. Kad im brat njihov Hud reče: "Kako to da se Allaha ne bojite?" | |
125. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, | |
126. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! | |
127. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. | |
128. Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući, | |
129. i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti, | |
130. a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici? | |
131. Bojte se Allaha i meni budite poslušni! | |
132. Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate: | |
133. daruje vam stoku i sinove, | |
134. i bašče i izvore. | |
135. Ja se, doista, bojim za vas na Velikom danu patnje" – | |
136. rekoše oni: "Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, | |
137. ovako su i narodi davnašnji vjerovali, | |
138. i mi nećemo biti mučeni." | |
139. I oni su ga nastavili u laž utjerivati, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, | |
140. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
141. I Semud je smatrao lažnim poslanike. | |
142. Kad im brat njihov Salih reče: "Kako to da se Allaha ne bojite? | |
143. Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani | |
144. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! | |
145. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. | |
146. Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni sigurni, | |
147. u vrtovima i među izvorima, | |
148. u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim? | |
149. Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete | |
150. zato se bojte Allaha i poslušni meni budite | |
151. i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, | |
152. koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju" – | |
153. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen; | |
154. ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!" | |
155. "Evo, to je kamila" – reče on – "u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi, | |
156. i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigla patnja na Velikom danu!" | |
157. Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše. | |
158. I stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, | |
159. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
160. I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. | |
161. Kad im njihov brat Lut reče: "Kako to da se ne bojite? | |
162. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, | |
163. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! | |
164. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. | |
165. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, | |
166. a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite" – | |
167. rekoše oni: "Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan." | |
168. "Ja se gnušam toga što vi radite!" – reče on; | |
169. "Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!" | |
170. I Mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu – sve, | |
171. osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, | |
172. a zatim smo ostale uništili | |
173. spustivši na njih kišu – a strašne li kiše za one koji su opomenuti bili! | |
174. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, | |
175. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
176. I stanovnici Ejke su u laž ugonili poslanike. | |
177. Kad im Šuajb reče: "Kako to da se ne bojite? | |
178. Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, | |
179. zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! | |
180. Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. | |
181. Pravo mjerite na litru i ne zakidajte | |
182. a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, | |
183. i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered praveći, ne činite, | |
184. i Onoga koji je stvorio vas i narode davnašnje bojte se" – | |
185. rekoše oni: "Ti si samo opčinjen; | |
186. i ti si samo čovjek kao i mi; za nas si ti, doista, lažac pravi; | |
187. zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govoriš!" | |
188. "Gospodar moj dobro zna šta vi radite" – reče on. | |
189. I oni su nastavili da ga u laž utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog strašnog dana. | |
190. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje, | |
191. a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. | |
192. I Kur'an je, sigurno, objava Gospodara svjetova; | |
193. donosi ga povjerljivi Džibril | |
194. na srce tvoje, da opominješ | |
195. na jasnom arapskom jeziku; | |
196. on je spomenut u knjigama poslanika prijašnjih – | |
197. zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih? | |
198. A da ga objavljujemo i nekom nearapu | |
199. pa da im ga on čita, opet u nj ne bi povjerovali. | |
200. Eto, tako to Mi u srca grješnika uvodimo, | |
201. oni u nj neće vjerovati dok ne dožive patnju nesnosnu, | |
202. koja će im iznenada doći, kad je najmanje budu očekivali, | |
203. pa će reći: "Hoće li nam se imalo vremena dati?" | |
204. Zašto oni kaznu Našu požuruju?! | |
205. Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, | |
206. i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti, | |
207. zar će imati šta od slatkog života koji su provodili? | |
208. Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im došli oni koji su ih opominjali | |
209. da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili. | |
210. Kur'an ne donose šejtani, | |
211. nezamislivo je da to oni čine; oni to nisu kadri, | |
212. oni ga nikako ne mogu prisluškivati. | |
213. Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu – da ne bi bio jedan od onih koji će biti mučeni! | |
214. I opominji rodbinu svoju najbližu | |
215. i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! | |
216. A ako te ne budu poslušali, ti reci: "Ja nemam ništa s tim što vi radite." | |
217. I pouzdaj se u Silnoga i Milostivoga, | |
218. koji te vidi kada ustaneš | |
219. da sa ostalima molitvu obaviš, | |
220. jer On, doista, sve čuje i sve zna. | |
221. Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? | |
222. Oni dolaze svakome lašcu, grješniku, | |
223. oni prisluškuju – i većinom oni lažu. | |
224. A zavedeni slijede pjesnike. | |
225. Zar ne znaš da oni svakom dolinom blude | |
226. i da govore ono što ne rade, | |
227. tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji često Allaha spominju, i koji uzvraćaju kad ih ismijavaju. A mnogobošci će, sigurno, saznati u kakvu će se muku uvaliti. |
Listen Quran Recitation |
Mishary Rashed al-Efasy |
Prophet's Mosque (4 Reciters) |
Mohammed Siddiq Al Minshawy |
Abdullah Basfar |
Muhammad Aiyub |
Sodais and Shuraim |